Pričao nam je o vremenu kada je bio učenik 5. razreda i kada je odlučio napisati svoju najbolju domaću zadaću. Ona je zapravo postala njegov prvi autorski rad. Priču je popratio anegdotama iz školskih klupa i putovanjima do škole.

Vrijeme je brzo prolazilo, a mi smo sa zanimanjem slušali svaku riječ koja nam je bila upućena. Imali smo i mnoštvo pitanja za njega, a on strpljenja pa nam je dao odgovore, čak i više od toga.

Tako smo saznali da voli književne susrete s učenicima, da voli svaku svoju knjigu i ne može odabrati najbolju jer bi to bilo kao da majka bira koje joj je dijete najdraže. Otkrio nam je i kako piše svoje knjige, što ga inspirira i koliko mu vremena treba da završi svoja djela.

Na kraju nas je pozdravio i dao nam savjet: „Igrajte se i učite, ali nikada u isto vrijeme!“

Tanja Benak, Sara Horvat i Iva Vešligaj, 5.a