Upoznala nas je sa svojim „cool“ zanimanjem. Priredila nam je i vodila nas kroz pokuse: nevidljivo pismo, kiseli dah, čarobno mlijeko, obojena voda i vulkan. Trebalo joj je samo tri minute da nam napravi lopticu skočicu!

Prije rada kaže ona nama: „Kemija vam je kao kad u kuhinji pravite kolač. Trebamo znati što želimo napraviti, recept za to, potreban pribor i namirnice. Umiješamo li sve namirnice pravilnim redoslijedom u točnom omjeru, rezultat neće izostati.“

Upoznali smo se i s „jezikom“ kemije. Sad nam nije ništa neobično reći: „Mama, mislim da bi bilo dobro u juhu dodati još malo NaCl.“ Ili: „Ne mogu jesti ovu salatu, ima previše CH₃COOH.“ Ili: „Učiteljice idemo van, nedostaje nam O₂!“

Sviđa li nam se kemija?

Mislim da osmjesi na našim licima sve govore!